Kronične bolesti su dugotrajne, obično uporne i dosadne, nekad bolne, ali se s njima nekako živi. Slično je to kad je u pitanju kronična disorganiziranost.
Imamo tu i jednu našu riječ – neorganizacija. Ja ju ne volim jer ukazuje na odsustvo organizacije, što često i nije prava slika istine. Osobe koje su suočene s kroničnom disorganizacijom zapravo imaju želju popraviti stvari. Često to same i čine.
Riječ disorganizacija s tim svojim prefiksom “dis” znači da je to jedna organizacija, mrvicu različita i otežana. Ponekad bi samo jedan mali „poguranac“ puno značio za tu osobu.